H O M E O P A T I J A

TRETMANI I SUPERVIZIJA STUDENATA

Biorezonantna dijagnostika
i terapija


Cvetna terapija (Dr Bach)

Homeopatija

Inergetix-CoRe System

Reiki

Rekonekcija

Supervizija studenata i praktičara

Theta isceljivanje

***

Equilibrium
kontakti


Korisni linkovi





PLATON

«... kao što ne treba preduzimati lečenje očiju a da se ne leči i glava, niti lečiti glavu a da se ne leči i telo, tako ne treba lečiti ni telo a da se ne leči i duša. To je uostalom i razlog zašto grčki lekari ne shvataju suštinu većeg broja bolesti. Oni zanemaruju celinu o kojoj treba da vode računa. No ako celina ne valja teško da će valjati neki njen deo. Jer, sve ono što se događa u telu čoveka, bilo da je dobro ili loše, potiče iz njegove psihe i odatle se reflektuje dalje, isto tako kao što se sve ono što potiče iz njegove glave reflektuje u očima...»

"SOKRAT HARMIDU" (ili "O UMERENOSTI" §156e)
PLATON (428 – 347 pre Hrista)

Homeopatija je naučni terapijski metod koji se bazira na određenim zakonima i principima. Nepoznavanje njene suštine, koje se veoma često sreće kako kod običnih ljudi tako i u naučnim krugovima, ima za posledicu da je jedni smatraju magijom ili tajanstvenom medicinom, a drugi šarlatanstvom.

Osnovni princip homeopatije, kome ona uostalom duguje i svoje ime, jeste postulat, princip sličnosti koji je još u davna vremena postavio Hipokrat, otac medicine, tvrdeći da se «slično sličnim leči» (ili prema našoj narodnoj izreci «klin se klinom izbija»).
Međutim, onaj koji je ovaj aksiom podigao na naučni nivo i stvorio od njega potpuni terapijski metod jeste nemac Samuel Hahnemann (1755-1843). Hahnemann je, iako je bio uspešan lekar svog vremena, prestao da se bavi medicinom, jer je bio razočaran metodama koje su u ono vreme primenjivale njegove kolege, tako da se povukao i izdržavao sebe i svoju porodicu novcem koji je zarađivao od prevođenja medicinskih knjiga.
Jednom prilikom, dok je prevodio jednu knjigu iz farmakologije, čitajući o biljci Cinchona Officinialis koja se davala kao terapija obolelima od malarije, odlučio je da je proba, tako da je svakodnevno počeo da uzima određenu količinu dekokta biljke. Zapazio je da su počeli da mu se pojavljuju neki simptomi slični onima kao kod malarije.

Ovo zapažanje je navelo Hahnemanna da otkrije «princip o sličnom», u skladu sa kojim, da bi se izlečila neka bolest, bolesnom organizmu treba dati supstancu koja će, kad se unese u zdrav organizam, kod njega izazvati iste simtome kao i ta bolest. Nije slučajno što se ovaj princip bazira na shvatanjima da je čovek Božje delo, ako se uzme u obzir da je funkcionisanje ljudskog organizma regulisano vekovnim i stabilnim principima svemira.
Ljudski organizam raspolaže unutrašnjim terapijskim snagama koje počinju da funkcionišu u trenutku kada se on nađe u stanju pripravnosti zbog toga što treba da se suoči sa situacijom koja ugrožava njegovo zdravlje.

Drugim rečima, možemo reći da naš organizam poseduje svog unutrašnjeg «doktora» koji je odgovoran za održavanje zdravlja samog organizma. Svaki organizam reaguje na svoj poseban, sopstveni način.

Da bismo bliže objasnili gore navedeno, navešćemo jedan primer: Pretpostavimo da izbije epidemija gripa. Lekar koji ne primenjuje homeopatiju prepisaće svakom svom pacijentu neki antipiretik, neki nazalni dekongestiv (lek protiv kijavice), neki ekspektorant (lek protiv kašlja) i neke vitamine za jačanje odbrambenog sistema organizma. Homeopat, međutim, mora da individualizuje svaki slučaj, što znači da ako ima deset pacijenata obolelih od gripa daće deset različitih lekova zavisno od simptomatologije svakog pacijenta.

Na primer, u slučaju koji zahteva da se izda lek Euphrasia, simptomi su sledeći: Pacijent ima kijavicu - jako curenje iz nosa bez dodatnih tegoba, oči su mu stalno vlažne, a cure mu suze koje peku. Lice mu je toplo, dok oseća da mu je hladno i prožima ga jeza. U popodnevnim časovima oseća se lošije iako sedi u kući koja se greje. U slučaju u kome će se dati lek Allium Cepa, simptomi su sledeći: Pacijent neprestano kija, naročito kada uđe u toplu prostoriju. Ima obilno curenje iz nosa koje ga peče. Oči su mu vlažne, suze cure ali ne peku. Bolje se oseća na svežem vazduhu i u hladnoj sobi.

U homeopatiji dakle, tačna dijagnoza nije određivanje bolesti, već iznalaženje leka koji, kada se unese u zdrav organizam, izaziva sliku sličnu bolesti i koji će, kada se ordinira, dovesti do izlečenja. Vidimo da se prilikom uzimanja anamneze od strane homeopatskog lekara ne uzimaju u obzir samo lokalni simptomi, kao što je to slučaj kod klasičnog medicinskog pregleda, već i razne specifičnosti određenog organizma. Tako se ispituju i njegove različite reakcije na toplotu ili na hladnoću, na razne vremenske uslove, na razne položaje tela itd. Takođe se ispituje i pacijentovo psihomentalno stanje.

To znači da se osoba posmatra kao celina, a lek koji će se izdati neće lečiti samo lokalne simptome, već i sve ostale simptome. Vrlo često pacijenti budu iznenađeni kada se pored glavobolje ili zatvora leče i od anksioznosti, preterane osetljivosti ili naprasitosti. Zbog toga se homeopatija naziva još i sveobuhvatnom, holističkom, terapijskom metodom .



SAMUEL HAHNEMANN

Malo po malo, dakle, Hahnemann je počeo da pravi prve lekove, koristeći u početku one supstance koje se nalaze u biljnom carstvu. Zapazio je međutim da se veoma često dešava da, pre nego što nastupi izlečenje, dolazi do jakog pogoršanja kliničke slike. To ga je navelo na zaključak da je ovo početno pogoršanje izazvano prevelikom dozom leka.

Počeo je dakle da razređuje supstancu, koristeći se nekom drugom, neutralnom supstancom kao što je na primer laktoza, ili se služio alkoholom kao razređivačem.
Svako razređenje je zatim veoma snažno mućkao. Hahnemann je ovaj postupak primenjivao veoma često. Prvo razređenje bi rastvarao u alkoholu da bi tako dobio drugo po redu razređenje, a zatim bi ga dobro mućkao. Nakon toga, drugo razređenje bi ponovo razređivao alkoholom i tako dobijao treće razređenje.

Ovaj postupak je nazvao pravljenje potencija. Utvrdio je znači da tečni preparat koji se pažljivo napravi na ovaj način zadržava sve terapijske osobine koje sadrži i lek u početnoj fazi. Na ovaj način je razvio jedan radikalno drugačiji i potpuno novi farmaceutski postupak, koji mu je omogućio da koristi neaktivne supstance kao što su soli, ili pak toksične materije (kao na primer arsenik), koje su mu poslužile kao sirovine za proizvodnju lekova.
Postupak dobijanja potencija čini homeopatiju metodom lečenja bez lekova, jer se ne daju hemijski preparati, pa prema tome ne postoje ni štetne nuspojave.

Homeopatski lek nije prosta zašećerena vodica, kao što to neki tvrde, niti je homeopatija autosugestivna metoda, jer se može primeniti i kod male dece, kao i na životinjama.

U skladu sa homeopatskom teorijom, agensi mogu biti ili unutrašnji ili spoljašnji. Spoljašnji mogu da budu razne nagle promene u našoj okolini, kao što je izlaganje uticaju hemijskih supstanci, dejstvu radioaktivne energije, uticaju velike hladnoće ili toplote, zatim razne povrede itd. Ovi spoljni uticaji mogu da prouzrokuju nepopravljive štete po organizam, ali ako te štete nisu toliko velike da izazovu smrt, organizam može da se vrati u kakvu takvu ravnotežu čim se ponovo nađe u normalnim uslovima.

No, pravi uzročnici bolesti su pre svega unutrašnji, tj. psihičkog porekla. U vezi sa tim Sokrat je govorio:
«...kao što ne treba preduzimati lečenje očiju a da se ne leči i glava, niti lečiti glavu a da se ne leči i telo, tako ne treba lečiti ni telo a da se ne leči i duša. To je uostalom i razlog zašto grčki lekari ne shvataju suštinu većeg broja bolesti. Oni zanemaruju celinu o kojoj treba da vode računa. No ako celina ne valja teško da će valjati neki njen deo. Jer, sve ono što se događa u telu čoveka, bilo da je dobro ili loše, potiče iz njegove psihe i odatle se reflektuje dalje, isto tako kao što se sve ono što potiče iz njegove glave reflektuje u očima...»
«Sokrat Hamirdisu» (ili «O mudrosti») & 156e Platon.

Jedan od značajnih činilaca za ispoljavanje neke bolesti je naravno i nasledni faktor. Hanemanu su velike muke zadavale nasledne bolesti koje su se prenosile iz generacije u generaciju. Tako, da bi objasnio prenošenje naslednih bolesti, formulisao je teoriju mijazma. Prema Hanemanu, pojmom mijazam (infekcija, zaraženost, zaraza) definiše se predispozicija organizma da oboli od određene bolesti. Ova predispozicija, osim nasledne sklonosti pojedinca, podrazumeva i svaku drugu osetljivost koju njegov organizam stiče još od trenutka njegovog začeća pa nadalje.

Homeopati prihvataju da organi i funkcije ljudskog organizma podležu određenoj hijerarhiji. Mozak je najvažniji i najosetljiviji organ ljudskog organizma, dok je koža najmanje važna. Prema tome, terapija daje rezultate kada uspemo da udaljimo bolest od najvažnijih organa ka organima koji se nalaze na nižem nivou ove hijerarhijske lestvice.

Na primer, ako se kod pacijenta sa bronhijalnom astmom pojavi crvenilo na koži, to znači da terapija ima efekta. Isto to se može reći i za shizofreničnog pacijenta kod koga se manifestuje tuberkuloza, ili za pacijenta sa bolesnim srcem kod koga se pojavi neki oblik artritisa. Ovaj princip naziva se principom (iz) lečenja ili Heringovim principom, koji bi se metaforički mogao formulisati na sledeći način:
«Bolest se odstranjuje iz organizma od gore ka dole, iznutra prema spolja, iz organa koji su važniji na hijerarhijskoj lestvici ka onima manje važnim, a u smeru koji je suprotan onome kojim je bolest napala organizam».

Tako homeopata može da protumači, na primer kod neke hronične bolesti, svaku reakciju organizma pacijenta na osnovu čega zna da li se njegovo stanje poboljšava ili pogoršava.



HOMEOPATSKI LEKOVI

Kao što smo ranije naveli, homeopatska terapija primenjuje homeopatske lekove. Homeopatski lekovi potiču od sastojaka iz biljnog i životinjskog carstva ili su mineralnog porekla. Postupkom dobijanja potencija iz ovih sastojaka postaje moguća čak i upotreba toksičnih supstanci, a da se pri tom ne pojave štetne nuspojave.

Danas se u homeopatiji koriste lekovi čiji broj premašuje cifru od 5.000.

Oni se proizvode u raznim oblicima potencije. Visok procenat ovih lekova (80-85%) je biljnog porekla, a njihova osnovna sirovina je tinktura (tj. ekstrakt na bazi alkohola) lekovitog bilja iz koga se dobijaju. Ostatak od 15% homeopatskih lekova je hemijskog, neorganskog ili životinjskog porekla, a sirovina za njihovo spravljanje mora da ispunjava veoma visoke zahteve u pogledu čistoće.
 
Za više informacija o terapijama, kursevima i obuci, kao i za zakazivanje termina,
možete nam se obratiti putem e-mail-a:
equilibrium.holycentar@gmail.com
ili u radnom vremenu, na telefon +381 064 1304791

Novasvest


© 2011 by Holistički centar EQUILIBRIUM. All rights reserved

Web design
www.delalle.com